Draško Zidar

Prvi put u virovitičkom kazalištu zaigrao je u jedanaestoj godini, a profesionalno je angažiran od 1. travnja 1986. godine. Često je nagrađivan: na Festivalu glumca u Vinkovcima dobio je nagradu Grada Iloka za ulogu Gnjidice u predstavi Antigona u New Yorku. Godinu prije toga bio je nominiran za Nagradu hrvatskog glumišta za uloge u predstavi Trinaest prozora, koju je kasnije dobio za ulogu Lisca u predstavi E, moj Pinokio u kategoriji najboljih umjetničkih ostvarenja u 2002. godini u lutkarskoj, odnosno predstavi za mlade. Za istu je ulogu dobio i nagradu za najbolju epizodnu mušku ulogu na Naj, naj, naj festivalu u zagrebačkom kazalištu Žar ptica. Za Šimurinu u Brešanovoj Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja podijelio je nagradu s kolegom Mijom Pavelkom na 2. Festivalu pučkog teatra u Omišlju i Gradu Grobniku, a proglašen je i najboljim glumcem Kazališta Virovitica za sezonu 2004./ 2005. Niz nagrada nastavio je nagradom na Naj, naj,naj festivalu za ulogu Bossa u predstavi Bella, Boss i Bulli, te nagradom na Festivala glumca za ulogu Eddia u predstavi Gagarinov prečac. Godine 2006. za ulogu Brzojavka u predstavi Kolbaba i Brzojavko nominiran je za nagradu HDDU-a u kategoriji najbolji glumac u predstavama za djecu i mlade, a 2007. godine dobio je nagradu Najhistrion za ulogu managera Mile u predstavi Zagrebački orkestar. Na 12. Susretu profesionalnih kazališta za djecu i mlade HC ASSITEJ u Čakovcu 2009. zajedno s mladim kolegom Mladenom Kovačićem osvojio je Nagradu za najbolje glumačko ostvarenje za ulogu Lea u predstavi Srce boksača. Za ulogu “Sladeka” u predstavi “Audijencija” Vaclava Havela u režiji Dražena Ferenčine nominiran je za Nagradu hrvatskog glumišta 2018. godine za najbolje umjetničko ostvarenje, u kategoriji drama, za glavnu mušku ulogu. Za istu ulogu osvojio je nagradu za najbolju glavnu mušku ulogu na FKT „Risto Šiškov“ u Strumici. Nagrađen je nagradom Grada Virovitice i zahvalnicom Virovitičko-podravske županije. Igrao je jednu od glavnih uloga u filmu Holding, manje uloge odigrao je i u filmovima Crvena prašina i Jel’ jasno, prijatelju, a s kolegom Goranom Košijem snimio je i TV adaptaciju drame Bijelo. Osim kao glumac, Draško se u Kazalištu Virovitica pojavio i kao redatelj nekoliko predstava i kao autor songova, a Zidarova predstava “Mikeški korona kabare” na XIV Gumbekovim danima nagrađena je Posebnim priznanjem za sveukupni dojam u predstavi. Dobitnik je Zlatne Arene 2011 za najbolju mušku ulogu u filmu Kotlovina Tomislava Radića.