Kabaret kod veselih muškaraca

Kabare kao kabare

Posao teatra, kao i ostalih umjetnosti, oduvijek je bio zabaviti ljude. Ta zadaća uvijek je teatru pribavljala posebno dostojanstvo i nikakva legitimacija osim ove nije mu potrebna, ova dakako bezuvjetno.
Lako biste mogli pomisliti da je ovo misao nekog komediografa i prevarili biste se. Ovo je misao velikoga i slavnoga Bertolta Brechta.Da kazalište mora zabaviti notorna je činjenica koju će vam potvrditi svaki gledatelj i glumac. Unatoč tomu ta bitna sastavnica glumišta je gotovo zanemarena. Istini za volju pisana riječ o teatru od samih početaka “boluje” od pretežitog oslanjanja na dramski tekst pa joj je oduvijek izmicao užitak u tjelesnom i duhovnom gibanju, dakle kazalište samo.

Pučko zabavljačko kazalište ako je doista kazalište oduvijek je bilo djelotvornije od teatra skrivenoga iza tradicije i zadanog ugleda, jednostavno zato što je živahnije, neopterećeno stegama obzira i obraća se širem gledateljstvu, kratko rečeno demokratičnije je.

Nesklonost prema pučkom kazalištu nedvojbeno počiva na krivim i antikazališnim pretpostavkama. Bezbroj bezvrijednih drama i tragedija napisano je i izvedeno u protekla dva tisućljeća.”Velike istine” ionako su odavno potrošene a one “male” tinjaju u svakoj dobroj predstavi.

Okružju pučkog teatra već više od sto godina pripada i kabaret. Zapravo o kabaretu se malo zna jer ga po starom običaju rado podcjenjujemo. Kabaret je kazališna forma koja svakako na najizravniji i najprihvatljiviji način demistificira i demantira ili potvrđuje “velike istine” zabavljajući pri tom gledatelje kroz pjesmu, ples i glumu.

Ovaj naš kabaret progovorit će o temama koje su oduvijek bile pa su tako i danas sastavni dio naših života … ljubav … politika… život sam i … ne, ne, ne smrt… i opet ljubav… pomalo lokalan, pomalo globalan ali svakako aktualan i nadamo se zabavan.

Draško Zidar