Životopis Miroslava Krleže

Miroslav Krleža (1893-1981) jedan je od najvećih hrvatskih književnika i dramatičara. Godine 1915. mobiliziran je kao domobran i poslan na bojišnicu u Galiciju, što je epizoda u njegovoj biografiji koja je inspirirala značajan dio njegovog književnog i esejističkog rada.

Fasciniran Lenjinom i sovjetskom revolucijom angažira se u komunističkom pokretu u novonastaloj Kraljevini SHS. S približavanjem Drugog svjetskog rata Krležina vjera u komunizam, nakon upoznavanja sa staljinizmom i ograničenjima koja soc-realizam postavlja u umjetnosti, značajno slabi, što pokušavaju iskoristiti vlasti NDH, vrbujući ga na svoju stranu.

Krleža odbija taj angažman, a nakon rata, s dolaskom partizana karijera i sam život vise mu o niti, ali ga spašava prijateljstvo s Titom. Godine 1950. pokreće Jugoslavenski leksikografski zavod koji danas nosi njegovo ime.

Potkraj šezdesetih potpisnik je Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, što ga marginalizira u političkom životu, a početkom sedamdesetih solidarizira se s Hrvatskim proljećem, no iz pokreta se povlači nakon što Tito, s kojim je u prijateljskim odnosima, odlučuje slomiti proljećare.

Krležino djelo izuzetno je bogato, izražava se u svim književnim formama, a sabrana mu djela sadrže osamdesetak svezaka. I danas je na hrvatskim pozornicama najizvođeniji domaći dramatičar.