Samo M. Strelec: Fragmenti iz redateljske bilježnice

7. prosinac 2008.

Prvi dio proba u Trstu, radim predstavu Zaljubljeni u smrt, je iza mene. Sad čeka Virovitica.
Što ću reći glumcima?
Zašto dolazim? Zašto sam prihvatio taj posao, zašto ćemo raditi u dva bloka?
…
Svi se tršćanski glumci boje pauze koja će nastati, jer idem za Viroviticu…
Šta me čeka prekosutra tamo?
Kakvi su to ljudi? Kako izgledaju? Što misle? Što čitaju? Što vole? Što ne vole?
….

Prve probe, prvi dani

Previše je žena… Ali divni su svi! Želim raditi sa svima! Hoću naći način da ih sve imam.
Dobro, što je Hajoš dozvolio, da radimo nekoliko dana bez podjele.
Igor se mi čini interesantnim za naslovni lik…
Pitam Petru, šta misli. Oprezna je – tako i treba – pa se slaže sa redateljem
…

Jasno mi je: nisam došao tu (samo) zbog honorara: dok upoznajem prošlost tog kazališta, dok mi Mijo pokazuje prostorije, dok gledam fotke roditelja sadašnjih glumaca… dok ih slušam: sjećam se svoje grupe Zato… svi radimo sve … zatvaranja kazališta na Ptuju, Kranju, Kopru, negdje tamo daleko, sredinom prošlog stoljeća … kako je lako zatvarati kazališta, a kako teško izdržati… Poštujem ih, održali su se, izdržali. Osjećam nekakvo savezništvo. Da! – Zbog toga sam prije svega tu: poštujem njihovu ambiciju, izbor komada, teška stvar, sam bih se uplašio i pokušavao odgoditi na neodređeno vrijeme… Super, sto je Boko predložio Woyzecka! Sam ga (još) ne bih imao hrabrosti izabrati. No, ovako je on izabrao mene
…

Imat cemo tri Bake! Da, to je mogućnost, to je mogući okvir…. Probajmo. Što će reći dame? Možda više neće doći na probe?! … Dobro, kako žele: njihov izbor, ja sam svoje rekao.
….
Mladen … uf, nekako… hm… bojim se … ima malo… kako ću ga motivirati? Ili bolje: Kako ću motivirati sebe?
…..
Dobro, Igor je dobar izbor. Raduje me. Čini mi se, da se puno skriva u njemu. Ajmo to provjeriti….

Drugi, treći tjedan

Zaboravio sam Trst, tamo negdje daleko je. Uživam u radu na Woyzecku i u 2 i pol sata vožnje od Ptuja do Virovitice. Maštam, smišljam, razmišljam. Židovsko groblje u Koprivnici jako me intrigira. Zašto?
….

Kraj godine 2008, završetak prvog bloka

Baš je čudno: svaki dan su u kazalištu darovi, Djed Mraz, djeca, sve je veselo u očekivanju kraja, u očekivanju novoga… a mi probamo u praznom prostoru Woyzecka. I Marie, i Opsjenara, i Kapetana i Doktora i Andresa… i Tamburmajora; pun je Koki radosti. Vjerovatno zbog Salzburga, gdje skoro ide. Divno mi je, da ce biti baš Tamburmajor.
Kakvo mi je iznenadjenje Mladen! Super je, uopće doma nisam razumio taj lik; tek u radu s njim počinje me interesirati i on.
…
Divne stvari piše Igor u svojim osvrtima. Nikad u stvari neznamo, šta i kako radi glumac. U stvari nemamo nikad vremena to slušati, jer je treba slušati napisane replike.
A mene više interesiraju oni nego replike. Replike znam, napisane su već dugo, a šta znače danas, to ne znam. Ne razumijem, dok ne razumijem Igora, Petru … moram razumjeti njihova tijela… i bez govora…
Hm… Tone, Antun, nije znao u početku što će to biti, tko će to razumjeti, ali sad, kako radi, nema nikakvih problema (osim onih detaljno zapamtiti mizanscen). Jako je razigran.
…
Mijo ima divnu energiju. Kako je domaći, gore, na pozornici. Malo govori, ali puno sije.
….
Treba otići opet u Trst.
Sve je dogovoreno: tehnika stupa u akciju. Kad me nema, moraju osigurati sve za nastavak… Brzo ćemo se opet vidjeti.

19. siječanj 2009., povratak

Umoran sam. Premijera prekjučer, jučer malo sa familijom, danas na putu u Viroviticu. Što će me čekati? Jesu li što napravili? Koliko? Kako će izgledati scena? …
…

Istoga dana, uvečer

Igor se puni. Vidi se, koliko radi, razmišlja. Svaka proba je punija, sve je snažniji, s više izraza.
….
Biba je radila početak. Predivno, predivno, predivno! To je bila dobra odluka: sa Bakom krenuti u predstavu…. Gdje kasnije staviti Biserku? Danas, kad sam gledao Bibu, ona mi je pokazala mogućnost za slijedeću Baku – Biserku. Znam, gdje i kako! Hvala bogu, hvala bogu, rađa nam se predstava na probama, iz ljudi, iz glumaca. Hvala, Biba. Znam, znam… Biserka u sredini… sijalica, tama, snop zraka, … i onda kraj, Snježana … dijete plače, …. Jasan mi je filing…
…

20. siječanj

Draško, Draško …. Opsjenar… ima on neki interesanti šarm. Pipka, približava se, okreće, proba… nešto mi paše na tom glumcu, ne znam točno što.
…
Pametno Igor tempira rad. Vidim ga kako čeka, u niskom startu, spreman eksplodirati… kako dolazi i gleda, i zanima se, prati rad, scenu, rekvizite … To me raduje. Navijam za njega.
…
Petra je sve začarala … Nije vrag – i publiku će.