Kazališni sat

Jasen BokoKazališni sat priča je o nastanku predstave ispričana kazališnim sredstvima, drama koja se vodi Horacijevom tezom kako kazalište mora biti dulce et utile, slatko (zabavno) i korisno. Jer, ovdje je riječ o predstavi koja je istovremeno i edukacijska, ali i kazališna, zamišljena je da bude duhovita i zabavna, a da istovremeno servira niz zanimljivih informacija iz područja scenske umjetnosti koje bismo inače morali učiti iz slabo dostupnih stručnih knjiga.Proces nastanka kazališne predstave kazališnom je gledatelju zapravo misterij. Što se događa u mjesec ili dva prije nego publika sjedne u kazališnu dvoranu kako bi gledala gotovu predstavu gledateljima je nepoznato. Zato ova predstava ima edukacijski značaj, otkriva djeci, često i odraslima, ljude koji rade oko predstave a nikad se ne pojave na sceni, pojašnjava žanrove i odnose iza scene i, uopće, bavi se nedostupnim kazališnim tajnama. No Kazališni se sat ne opterećuje edukacijom, ništa ne docira svojoj publici, a ako ih nešto i nauči radi to kazalištem, ne predavanjem.

Možda su zato ovaj dramski predložak podjednako zavoljeli i oni koji gledaju predstavu nastalu po njemu i oni koji je stvaraju, pa je u proteklih 16 godina otkad je drama napisana igrana u više od deset produkcija. Splitska predstava Gradskog kazališta mladih igra neprekidno svo to vrijeme i uvijek bez problema nalazi svoju publiku, premda je odigrana više od 400 puta.

Vjerujem da će u novim okolnostima i u novoj adaptaciji, u kojima će predstava zaživjeti u Virovitici, ona još jednom lako naći svoju publiku. Duhovitom kazališnom igrom otkriti male scenske tajne postala je čarobna formula uspjeha kod publike. A kako Virovitica ima i dobro kazalište i odgojenu publiku ne sumnjam da će i ovaj Kazališni sat proći dalek put do neke lijepe proslave n-te izvedbe.

Jasen Boko