MJERENJE MAŠTE

U današnje doba kada je “uspjeh” ono što se cijeni, i u dječjem svijetu pravila se mijenjaju. Uspjeh danas mora biti mjerljiv, kao što je mjerljivo postalo znanje, zbroj ocjena na polugodištu, vrijeme provedeno u učenju, broj završenih tečajeva, kasnije fakulteta, iznos zarade i tako unedogled. U tom striktnom, pojednostavljenom svijetu koji je sve više na cijeni, mašta postaje tabu. Mašta je neuhvatljiva, ne može je se izmjeriti, smjestiti u kalupe, ugurati u udžbenik, ocijeniti, mašta je samovoljna, maštu se ne može poučavati, mašta vas uvijek može iznenaditi, odvesti u svjetove u kojima vladaju potpuno nova pravila – i samim time, mašta u današnjem svijetu kontrole, zastrašenosti i instant rješenja polako postaje nepoželjna.
Zato smo odlučili zasaditi Polja Mašte u imaginarnom svijetu naše predstave. Prikazati maštu kao neophodan sastojak života i krenuti u borbu za njezino očuvanje, uz pomoć Mladena i čitave svite živopisnih, neočekivanih likova van svake logike, osim logike sna, logike mašte. Mladen je dječak na pragu odrastanja, odnosno kako mnogi to vole reći – suočavanja sa stvarnošću. I zaista, stvarnost ga u trenutku zatiče potpuno nespremnog na njezin vlastiti apsurd. Mladenov otac, po zvanju glumac, odjednom se našao u velikoj neprilici (kakva nažalost sve češće prijeti u svijetu danas) – prijeti mu gubitak posla i to zbog neobjašnjivih zavrzlama birokracije. Ukinuta mu je dostava Mlijeka Mašte, a bez tog čarobnog sastojka njegov otac više ne može glumiti! Mladen tako jedne noći susreće neobičnog posjetitelja koji dolazi upravo kako bi njegovom ocu dokinuo dostavu Mlijeka Mašte te odlučuje uzeti stvar u svoje ruke i pomoći ocu vratiti takozvana “autorska prava” na maštu. Stvarnost ga tako odvodi u svijet mašte – ili točnije – na mjesec Maštu, gdje se Mladen nađe usred neobične bitke.
Suhoparni, učmali, učiteljski tipovi pod vodstvom zle Cenzure žele iskorijeniti maštu kako bi svijetom zavladali samo tišina, red, rad i disciplina. Mladen se pridružuje skupini smotanih Veseljaka i pomaže im uništiti zlu Cenzuru i spasiti Maštu od uništenja, no isto tako pomaže i pomiriti dvije zaraćene strane. Kroz tu avanturu, Mladen od dječačića postaje mladić. Maštom rješava probleme stvarnosti i kroz avanturu uči da svijet nije crno-bijel i da svaka priča ima dvije strane.
A kako svaka priča ima dvije strane, tako i ova o Mladenu i Poljima mašte ima svoju drugu stranu. Ova priča gledatelja povremeno povlači u stvarnost jednog drugog svijeta mašte – a to je svijet kazališta, stvaran i izmaštan u gotovo jednakoj mjeri. Svijet je to osjetljive, neuhvatljive prirode, pogonjen nevidljivom silom srodnoj mašti, svijet koji istovremeno vječito biva zapleten u beskrajne petljancije i ograničenja “stvarnosti”. Ova predstava povremeno gledatelja povlači u tu stvarnost, navodeći ga na smijeh ali i razbuđivanje od same priče komada, stvarajući tako s mladim gledateljima igru u kojima svi imaju fer pozicije.
Stvarnošću ograničena korištenja likova i scene, te mnogostruka upotreba elemenata predstave (a i većine glumaca) na kraju ponovno u igru uvodi maštu, ali ovaj put ne tu neku Maštu iz priče koja raste na poljima i pretvara se u mlijeko, već Maštu glavom i bradom, koja se rađa u prostoru gledališta, u toj igri između glumaca i gledatelja. Ta prava svrhovita mašta koja nadopunjuje praznine, konstruira priču, izmišlja značenja i upotrebe, budi se zaigrana i, uz malo sreće, nastavlja svoju igru i dalje u umu gledatelja i nakon što se ugase reflektori.
Rona Žulj