SUTRA TO MOŽEŠ BITI TI

Predstava je inspirirana tekstom Čudovišta Niklasa Rådstörma, te dokumentarnim materijalima, spisima, člancima i emisijama na temu vršnjačkog nasilja. Sutra to možeš biti ti / Tomorrowitcouldbeyou autorski je projekt studenata 1. godine Diplomskog studija Glume nastao u sklopu kolegija  Majstorska radionica glume 2: glumac pred dramskim tekstom, nositeljica doc.art. Anica Tomić, i suradnik doc.art. Domagoj Mrkonjić, a sam tekst u sklopu kolegija Dramaturški praktikum II, nositeljica doc.art Anica Tomić,  pod mentorstvom Jelene Kovačić,ass. Maloljetničko nasilje događa se upravo sada. Dok čitate ovaj tekst, dok gledate ovu predstavu. Upravo u ovom trenutku jedan dječak dobiva udarac u trbuh, jedna djevojčica prima udarac u glavu. Upravo u ovom trenutku jednog dječaka ismijavaju, a drugog izruguju, jednu djevojčicu odmjeravaju, a o drugoj šire laži. Upravo u ovom trenutku, negdje u bespuću interneta jedan dječak čita ružni komentar o sebi, jedna djevojčica  pokušava izbrisati video koji kruži bez njene dozvole. Maloljetničko nasilje prisutnije je i okrutnije nego ikad, a njegove su posljedice dugotrajne i razorne, nepovratno mijenjaju živote svih uključenih i ostavljaju nas tako bespomoćnima.  Priča ove predstave događa se u jednom neimenovanom gradu koji bi mogao biti bilo koji grad na svijetu, ali mogao bi biti i grad u kojem živimo. Jedna maloljetnica je pretučena, dvije maloljetnice su privedene, snimka nasilja objavljena je na društvenim mrežama, policija pokušava saznati što se dogodilo, svjedoci pokušavaju naći razloge zašto nisu reagirali, stručnjaci traže uzroke, razbacuju se statistikama i nadmeću analizama, doktori pokušavaju spasiti jedan život, roditelji se pokušavaju opravdati , a javnost se pita: Tko je kriv? Društvo? Škola? Sustav? Roditelji? Mediji? Političari? Društvene mreže? Kompjuterske igrice? Lažni heroji? Krivi autoriteti? Nedostatak empatije? Kaos svakodnevice? Ili nešto sasvim drugo, nešto neimenovano, nešto zlokobno što se nalazi u svima nama? I iako na ta pitanja ne znamo odgovore, želimo o njima razgovarati, ovdje i sada, ovom predstavom, jer želimo hodati ulicama na kojima se to ne događa, plesati na tulumima na  kojima se to ne događa, ići u škole u kojima se to ne događa i zapravo, raditi predstave u kojima se to ne događa. Jelena Kovačić