Michele Riml „SEKSI RUBLJE“

Bračno krstarenje Naslov ovog teksta ujedno je trebao biti naslov naše predstave. I premda smo se zbog ograničenja autorskih prava ipak morali odlučiti za doslovni prijevod, metafora bračnog krstarenja, sa svim burama i nevremenima koja ispresijecaju mirno more zajedničkog, dugogodišnjeg života dvoje ljudi, ostaje tematsko srce predstave za nas koji smo na njoj radili. Drama kanadske autorice Michele Riml dobro je skrojen komad na žanrovskom razmeđu komedije i drame; napisan je da zabavi, ali i omogući emocionalnu identifikaciju s glavnim likovima, supružnicima u pedesetim godinama života, roditeljima troje djece, poljuljanima u pouzdanju u svoje životne izbore i odluke, nostalgičnima, možda i pomalo poraženima. Iza naizgled trivijalne seksualne frustracije i vrckavih svađica u maniri američke screwball komedije skrivaju se duboka tjeskoba, tuga zbog minulog vremena, nezadovoljstvo rutinom posla i obiteljskih odgovornosti, strah od smrti. I premda se stoga čini da je zadatak da izrežira ovu predstavu trebao pripasti nekom s debelim životnim iskustvom, odluka Kazališta Virovitica bila je da režiju povjeri mladoj osobi, Lei Anastaziji Fleger. Ta odluka stoji na čvrstim dramaturškim temeljima: poštovanje i uvažavanje kakvo je mlada redateljica doživjela od strane mnogo starijih suradnika te ga u zamjenu pružala može svjedočiti ne samo o prijelazu preko eventualnog generacijskog jaza, nego i obogaćuje kontekst same predstave i njezine simboličke potrage za mladošću koju protagonisti naposljetku ne nalaze na „lažnim“ talijanskim plahtama pretjerano mondenog hotela, nego jedno u drugome. Iako fraza mlad si koliko se osjećaš mladim naspram tolikih osvjedočenja napadnog medijskog kulta mladosti može djelovati kao zastarjela i pljesniva floskula, drama koju gledate sadržajno, kontekstualno, a onda i izvedbeno donosi spoj mladenačke energičnosti u vidu temperamentne glumačke igre, zaigranije i drskije od mnogih drugih uprizorenja ove uspješnice Michele Riml, i iznimne životne i kazališne zrelosti. Naime, upravo je zajedničko životno i kazališno iskustvo ono što čini drugu važnu sastavnicu konteksta predstave. Vlasta i Igor Golub, u glavnim i jedinim ulogama drame, i privatno su bračni par. Trajanje njihovog braka, samo tri godine duljeg od braka protagonista ove fikcionalne kazališne priče, korespondira s trajanjem profesionalnog rada tih dvoje glumaca u Kazalištu Virovitica. Riječima likova Michele Riml, dvadeset i osam godina „puno je vremena. Cijeli jedan život“. To je ujedno i broj mojih godina. Kazalište Virovitica imalo je svoje obiteljske priče, generacije supružnika i njihove djece koje su zajednički radile na očuvanju kulture u Virovitici. Dragica i Stjepan Reder kao dramski pedagozi doveli su mnoge mlade ljude u kazalište – između ostalog i Igora Goluba. Ivan Zidar i Draško Zidar otac su i sin te su se obojica opredijelili za glumački poziv. Na virovitičkim kazališnim daskama igrali su bračni i glumački partneri koje zasigurno dobro pamtite: Ivan i Đurđica Šuprna, Dragutin i Anica Vrbenski, Antun i Biserka Vrbenski. Tradicionalno gledano, komedija slavi brak. Njime se okončavaju antagonizmi i pomiruje zavađena zajednica. Privatni brak Igora i Vlaste Golub traje dvadeset i osam godina, jednako koliko traje i njihov „brak“ s Kazalištem Virovitica: drugim riječima, upravo toliko traje njihova lojalnost, izdržljivost i ljubav prema kazališnom zanatu i napose kazališnoj publici. Radi se o ljubavi i posvećenosti u kojima nikad nije bilo proračunatosti ili koristoljubivosti. Na vama je, draga publiko, da zajedno s njima proslavite tu višestruku bračnu uniju ovom predstavom. Pokažite da ih želite gledati.   Dora Golub