Nikolaj Vasiljevič Gogolj REVIZOR
Vjerojatno najpoznatija komedija Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, u ovom slučaju postavljena u koprodukciji Kazališta Virovitica s Narodnim pozorištem iz Tuzle i režiji Dražena Ferenčine, u prethodnoj je kazališnoj sezoni već dospjela osvojiti publiku i kritiku. Vizualno primamljiva predstava svoje je ishodište pronašla u eklektičnom spoju dva različita glumačka stila i temperamenta te izmjenama grotesknih portreta maestralno napisanih likova proizašlih iz pera ovog velikog komediografa. Suvremena kazališna publika tako je imala priliku ponovno se suočiti s problemom malograđanske površnosti i prizemnosti koje je Gogolj svojedobno bespoštedno ismijao izredavši čitavu paletu tipova proizašlih iz ruske svakodnevice 19. stoljeća. Nezaobilazan začudni efekt po kojem tako dobro pamtimo klasike ruske književnosti, kao i općepoznati „smijeh kroz suze“ ovdje su se udružili kako bi publiku, usred zabave i užitka, još jednom podsjetili na činjenicu da, naposljetku, isti taj užitak proizlazi upravo iz podsvjesne poistovjećenosti gledatelja s gledanim. Ta Gogoljeva drskost, dokazuje Revizor, aktualna je i provokativna danas koliko i u vrijeme carske Rusije, a nepovjerljivima ostaje tek prisustvovati jednoj od izvedbi virovitičko-tuzlanskog kazališnog hita i uvjeriti se u istinitost navedenih tvrdnji.