Zlatna ribica
San u kojem ćemo prepoznati sebe
Jasen Boko
Prošlo je gotovo nevjerojatnih 170 godina od kad je Aleksandar Sergejevič Puškin napisao jednu od klasičnih priča svjetske književnosti, Bajku o ribaru i zlatnoj ribici, tako kratku i naizgled jednostavnu, a zapravo tako mudru i složenu. Nije to priča o dobru i zlu, kako često navode lektire i analize, riječ je zapravo o raspravi o temeljnom zlu vremena koje upravo živimo: pohlepi. Puškin još nije znao da će jednog dana svijet osvojiti potrošačko društvo, u kojem su konzumacija, profit, lakomost i pohlepa temeljne vrijednosti i u kojem biti dobar gotovo da znači biti glup. Oni ‘pametni’ danas jure isključivo za zaradom pa je pohlepa izbačena s popisa smrtnih grijeha, ona je danas poželjna vrlina. Pohlepa omogućuje da se stigne navodno dalje i više, da se bude bolji i da se ima puno više nego se može potrošiti. Da se neobuzdano stječe, zarađuje, IMA…
U takvoj jurnjavi potpuno je zaboravljena svaka umjerenost, skromnost, svaka duhovna vrijednost i jedino je mjerilo uspjeha novac. Sve ostalo je odbačeno na marginu, biti skroman danas znači biti smiješan, jadan, siromašan… Pa na početku 21. stoljeća nije više najveća sramota biti lopov i neumjereno grabiti, ne, danas je najgore biti siromašan! Samo je jedna sramota veća od te: biti zadovoljan svojim materijalnim siromaštvom, ne tražiti više od onoga što nam treba za skroman život.
Bajka o ribaru i zlatnoj ribici u ovoj osuvremenjenoj interpretaciji govori o našem vremenu i novim ‘vrijednostima’ koje se otključavaju isključivo materijalnim ključem. Živimo u novom mileniju, u ‘vrlom novom svijetu’, na prostorima ruba Mediterana i okružju općeg grabeža, živimo neko čudno vrijeme u kojem je skromnost postala smiješna, a pohlepa je ovladala ljudima. Zato mislimo da nam treba ovakva Zlatna ribica i novo čitanje stare bajke:
Da nas podsjeti kako postoje neke vrijednosti koje su vječne, mada se danas čine smiješnima.
Da nam pridrži ogledalo u koje ćemo se pogledati i vidjeti poznata lica izobličena potjerom za novcem.
I da nam pokaže svjetlo na ovome putu kojim su nas krivo poveli, a koji je sve uži i nesigurniji.
Mogućnost ostvarenja snova otkriva čovjekov karakter, a ova bajka nudi kratak san u kojem ćemo možda na čas prepoznati sebe. U tom ćemo snu možda konačno shvatiti da ako imamo više nismo bolji ljudi i da je BITI zapravo puno važnije nego IMATI.
Jasen Boko