Repertoar
Sezona 2011./2012.
Na početku bijaše – želja...
Osvrnemo li se malo oko sebe i pogledamo ono što se u Hrvatskoj događa u drugoj polovici 2010. teško je naći lijepu riječ i vidjeti komadić vedrog neba. Sve da u mrežu onih koji kroje našu politiku i gospodarstvo i upadne neka Zlatna ribica, tri njezine želje ne bi bile dovoljne da nas izvuku iz rupe u koju smo upali. I što onda u takvoj situaciji ostaje umjetnosti, što publika uopće očekuje od kazališta i kakvu viziju ono može ponuditi?
Virovitičko kazalište u ovakvoj sezoni odlučilo je za početak uhvatiti Zlatnu ribicu, da vidimo što popularna bajka može ponuditi vremenu s bezbroj želja i vrlo malo mogućnosti za njihovu realizaciju. Kakve su danas naše želje i koliko su one kao i život iznad svojih mogućnosti krivi za sve ovo što nam se događa? Zašto samo tri želje?
Prošla su vremena skromnosti, danas nam treba znatno više, može li se od ribice na nekoj povoljnoj rasprodaji dobiti barem pet ili osam stvari koje nam nužno trebaju? Nakon što postignemo dogovor o mogućnostima daljeg kreditiranja sa Zlatnom ribicom d.o.o., okrenut ćemo se majstoru trilera, Alfredu Hitchcocku.
Ali nećemo se baviti njegovom mračnom fazom, psihoze nam ne fali ni u svakodnevnom životu. Umjesto toga, ispunit ćemo našim gledateljima želju koju sami u svakodnevici teško mogu realizirati: mračni triler 39 stepenica zahvaljujući adaptaciji Patricka Barlowa pretvorit ćemo u urnebesnu komediju i pokazati da kazališna pustolovina, baš kao i ona životna, ima i svoje vedre strane.
Nakon što smo ispunili želju da barem na kratko otkrijemo zabavnu stranu mraka, progovorit ćemo o onom što nas je uvelo u ovakvu situaciju. Hipokrizija društva u tranziciji pretvorena je u temeljnu vrlinu nužnu za opstanak, a teško da postoji bolji pisac od Molierea i junak od Don Juana koji s više kritike mogu progovoriti o društvenom licemjerju.
Kakvi načini suprostavljanja društvenim normama postoje progovorit će Moliereov ljubavnik koji izaziva samog Boga. Sljedeća želja okrenuta je novom komadu Nicka Wooda, našeg starog znanca, s čijim smo Trgom ratnika posjetili mnoge festivale.
Znaš li zviždati, Johanna komad za mladu publiku ispunjava želju da se ponovno ima obitelj. Sjećate se? Obitelj? To je ono što se prije izuma trgovačkih centara družilo na izletima, u vlastitoj kući, vikendom, ona grupa ljudi koja je izmjenjivala nježnosti, osmijehe i međusobnu neuvjetovanu ljubav? Ne sjećate se? Nema veze: Znaš li zviždati, Johanna, ispunit će želju ponovnog pronalaženja ljudske bliskosti čak i kad dječak i pronađeni djed u ovoj priči, uopće nisu u rodu.
I kao posljednja u sezoni ostaje nam želja da živote barem nakratko oslobodimo gluposti politike, netolerancije i mržnje prema svemu što je različito. Naša Anti-šovinistička farsa ispituje korijene današnjeg stanja i ruga se navodnim različitostima koje nas tjeraju u sukobe.
Vanjski neprijatelji, granična pitanja, Piranski zaljev, pardon, Savudrijska vala, superiorni narodi i inferiorne šovinističke budale sve je to tema ove koprodukcije tri zemlje stvorene iz ruševina one skraćenice kojoj današnji srednjoškolci ne znaju značenje: SFRJ!
I dok društvo ukida želje i uvodi obaveze, doprinose, poreze, smanjenja ovoga i onoga, Kazalište Virovitica će se ove sezone igrati željama i mogućnostima koje ono nude. Umjesto lamentiranja o recesiji i kukanja o nemogućnostima mi ćemo se baviti željama. Ne bježeći od stvarnosti, ali i odbijajući pasti pod njezin depresivni diktat, želimo i ovaj put u kazalištu doći više, istražiti dalje i zaigrati se bolje.
Jasen Boko
